Nova profesorka psihologije počinje prvi čas:
– Neka ustane svako ko misli da je glup.
Niko ne ustaje, i najzad se Perica diže…
– Znači, Perice, ti mislis da si glup?
– U stvari ne mislim profesorice, ali žao mi da te gledam kako sama stojiš…
Pita učitelj malog Pericu:
– Perice, šta misliš koliko mi je godina?
– Pedeset.
– Bravo. Kako si pogodio?
– Pa u našoj zgradi stanuje jedan polu-kreten, jako lici na vas, a ima oko 25 godina.
Došao mali Perica kod mame i plače:
– Maaamaaa meni se piiiškiii!!!
– Ne plači sine, sad će mama da te odvede da piškiš.
– Neću ti da me vodiš!
– Dobro, onda će tata da te vodi.
– Neću, oću da me vodi baka!
– A zašto baš baka?
– Njoj se tresu ruke…
Ugledavši Peričino izgrebano lice i modricu na oku, prijatelj ga upita:
– Šta ti je?
– Ma ćuti, ne pitaj, borio sam se za čast jedne dame!
– Zaista?
– Da, uspjela ju je sačuvati…