Jednog lijepog aprilskog dana Perica uleće u kuću i kaže:
– Mama! Drug mi je razbio flašu o glavu!
– JUUUUU, sine!
– Apri-li-li-li-li! Nije flašu nego ciglu!
Bio Perica u školi. Zagledao se on nešto u učiteljicu. Pita njega učiteljica:
– A što me tako gledaš, Perice?
– Pa znate učiteljice, vi se meni sviđate!
– Ali, Perice, ja ne volim malu djecu.
– Pazićemo, učiteljice, pazićemo…
Perica se sa malom Vericom zatvorio u WC i pokazuju jedno drugom šta imaju u gaćicama.
Perica:
– Ja imam pišu, a ti nemaš – aha!
Verica:
– Neka, ja kada porastem ima ću ih koliko poželim, a ti ćeš uvjek imati taj pišljivi jedan.
Pita učiteljica djecu da joj kažu šta se sve može staviti u usta.
Jedno dijete reče:
– Lizalica.
Drugo:
– Jabuka.
– Žvaka.
Perica će:
– Luster.
– Kako, luster? Gjde si to čuo?
– Moj tata svako veče kaže mami: “Daj ugasi luster da ti ga stavim u usta!”
Pričala učiteljica djeci šta to znaći anonimnost i za to vrijeme se mali Perica igrao i isprdi se svom snagom. Pita učiteljica ko je to bio, a Perica kaže:
– Bio je to ućenik koji želi biti anoniman.
Mali Perica kaže vaspitačici u vrtiću:
– Moj tata zarađuje dvjesta hiljada mjesečno.
– Toliko?! – začudi se vaspitačica.
– Pa ja toliko ne zaradim ni za pola godine.
– Jeste, ali on radi, a Vi se samo igrate s nama! – odgovori Perica.
Pita Perica majku:
– Mama, da li sam ja lijepo vaspitan i kulturan?
– Naravno, sine, ti si kao ikona.
– Kako to kao ikona?
– Pa lijepo, kad te vide – svi se krste.